Otvoreno pismo idiotu
RAVNOPRAVNOST
Puno truda, puno muke,
Jalova je majka bila,
Svima ona prala ruke ,
nikad dobra učinila.
On, izbledele kože I crvenog nosa mi kaže da smo jednaki. Nepismeni Simeon daje svoje mišljenje čak i kada je izvesno da pada. Svi smo jednaki. Politička korektnost je retardirano dete sa slinom pod nosem nalik na trag puža. Naravno da je osetljiva na uvrede. Magovi u ekstazi to dokazuju. Pred njim je pehar, mač i disk, pred njim na stolu je zlato, a on nam podmeće svoj štap u obliku falusa. Smeje se. Lupa štapom po stolu, svi smo jednaki. Svi se smeju, vadi budalu, amin! Mag ima milion lica, uvek je tu, uvek se smeje ili besni. On ne zna drugačije. Njegova religija je mediokritet, krštava vodkom. Pašće Simeon kako god ga zvali, svaki put kad poleti... Nikad ne nauče. Istopiću ga u svom ulju i dati epitaf. Ali dosta o njemu, ne bih da pomislite da knjižnici kradu farisejima hleb. U bibliji mi radimo zajedno.
Uvek slabiji traže ravnopravnost. Nemoćni tvrde da su sve životinje jednake, svinje, naravno podržavaju. Jeste videli nekada farmera da se valja sa svinjama po blatu da bi ispunio svetu dužnost mediokriteta? Naravno da teoriju o evoluciji treba izbaciti iz knjiga, kako neko može poverovati u tu glupost kada nas od malena uče da nije važno pobediti, važno je učestvovati. Neznanje je moć. Crnci i belci se i u mraku razlikuju po mirisu, visoki ljudi imaju drugačiji temperament od niskih, plave oči su osetljive na svetlost, tope se, smeđe su tople. Moraš biti isti. Moraš odgovarati kalupu na svakom sistematskom pregledu. Ti znaš da se razlikuješ, znaš da ne voliš mačke, voliš masnu hranu ili si biseksualan. NE! Što većina kažu, to je istina! To je zavet! Moraš se povinovati čak i kada gubi svaki smisao. Sunđer Bob nas uči da Lignjoslav propada, Lignjoslav pati, Lignjoslav je zao. Shema Izrael Adonai Alohenu: Četrdeset godina lutanja po pustinji dok ne naučiš da nisi ništa posebno.
Da li se osećate jednakim na aerodromu u EU? Molimo Vas, dok proveravamo crveni pasoš (ko još koristi pasoše ovde?!), Vi uživajte u pretresu telesnih šupljina. Hoćeš da vidiš trik? Leva ruka mu je na tvom levom ramenu, desna na desnom... Pogodi čime te pretresa. Zašto bi ustao babi u autobusu i ona je jednaka, nećemo valjda tu da zatajimo. Ne ljuti se ako uhvatiš osobu koju voliš kako se divljački kreše sa drugim, svi smo jednaki, kako da nas razlikuje!?
MAG
Prkosno im nisko čelo,
Ljudsko telo, mrtva stega,
Na dva slova sve se svelo –
- ALFA I OMEGA
3. 1. Ali zmija bi lukava mimo sve zveri poljske... - Nema opravdanja! Slobodna volja je sinonim za odgovornost. Šta se ikoga tiče ako je pogrešno razumeo da može da radi šta hoće? Nije to toliko bila zabrana koliko ponuđen izbor. Hoćeš slobodu, iseci kablove dalekovoda, idi u šumu, tvrdoglavo odbijaj da misliš i gađaj poreznika izmetom kad dođe po svoje. To je prava sloboda, nisam ja kriv što ne izgleda privlačno. Šta si mislio, da iza svakog izloga u Amsterdamu stoji vitka plavuša sa osmehom i blago razdvojenim nogama, tako da se unutrašnjost butina vidi samo do pola? Baba sera grizući brk što se uvija pod gornju usnu nudi ti izbor. Nasmeši se ili plači, njoj je svejedno, neće propasti zbog dvadeset dinara.
19.02. Dokle ćete mučiti dušu moju i satirati me rečima? - Dokle god si zanimljiv. Lezi i pravi se mrtav, to je jedna od mogućnosti koju ti daje slobodna volja. Ako izdržiš dovoljno dugo, promeniće kanal.
24. 48. A vi ste svedoci ovome. - MI!? Jesi li ti normalan!? Jednom, u njegovom vrtu smo krišom mljackali kožare oporog ukusa. Nisu nam se svidele, ali nismo znali za bolje i bili smo gladni. Onda je naišao i creva su mu se stegla gledajući kako se sok cedi u kraju musavih usana. Stiskali smo ih da ne vidi da žvaćemo. Uh, kako se naljutio zbog nekoliko jabuka koje bi sigurno opale, gnjile, natrule i usmrdele vrt praveći blato u procesu fermentacije. Sad hoćeš da svedočimo zverstvima nad njegovim sinom!? Jesi li ti normalan!?
1. 8. Ja sam alfa i omega, početak i svršetak... – Oprosti, znam da nam je trebalo sedam hiljada pet stotina i kusur godina da shvatimo gde je bila greška, ali se nadamo da nije kasno. Nije bio problem u jabuci nego u listu. I što smo više lišća i koža i platna oblačili na sebe sve smo te više ljutili. Dok su se pozivali na tvoje ime slaveći vrlinu, uzdržanost i ukus pustinjskih skakavaca i korova ti si sa samozadovoljnim osmehom zapišavao zadnji ulaz. Širom razvučena vilica i hrapav jezik, kada si podrignuo osetili smo sumpor od kuvanih jaja. Toliko si se smejao da ti se omakao prdež. Nismo shvatali... Do sada. Kada sledeći put, uz večeru upališ televizor videćeš golo dupe u krupnom planu i iza njega kulturan osmeh. Naučili smo! Priprosti, zatucani patuljci i žene bez gaća, bez odeće, bez lista na sebi. Ništa oni ne znaju. Uuu, sija! Moram to imati. A jel skupo? Pih, ne vidi se da je skupo. Uzeću ovo. Ne ističe dovoljno bradavice, vraćam! Posle pet minuta programa videćeš da ne znaju gde im je dupe a gde glava, a kamoli da li čine dobro ili zlo. Ne interesuje nas više. Molimo te, oprosti.
EPITAFI pored puta
Izrađujem EPITAFE! Po narudžbini, velikim slovima! Nije bitno šta piše, naravno, ono što su vekovima pevali, na stotinama strana, rekviziter brzonogom sinu Peleja napravi od parčeta drveta. Velikim slovima označiti svaku bitnu misao jer, u protivnom, nije moguće videti pri brzini od osamdeset kilometara na sat. Bitna je vidljivost i ŠOK! Onaj koji prolazi kraj poruke žuri na posao, ide po dete, vraća se od lekara. UMIRE! Osam sati rada, dva sata kvalitetnog programa koji mora ispuniti uslov da ne liči na njegov život i večera. Da, danas jedu ispred televizora. Mljackaju, žvaću, razvlače, kidaju, gutaju, vare... Telefonski pozivi dvadeset minuta, tuširanje pre spavanja da ga ne bi čudno gledali u pekari jer kvari miris hleba. Dva sata za decu mogu se provesti ispred televizora, sa njima, možda uz obrok? Putin, Patrik, palenta, pivo, prenos, PENAL! Sat vremena sapunica, kompromis za viđeni pogodak. Jasno uviđa sve propuste scenarista čiji kalup za rasplet propušta. Osam sati sna. Dva sata vožnje. SAD! Epitaf mora stajati kraj puta, reklame su prezrene, dozvoljavaju životu da se uvuče u TV. Pre ovoga prodavao sam novine na veliko kao podlogu za piliće, posrali su mi epitaf. Slova na mermeru su skupa, kaže dok plati izradu ne ostaje ništa za mene. Pet minuta za pranje zuba, ukupno dvadeset za veliku i petnaest za malu nuždu. Epitaf mora biti na bilbordu. Kratak, jasan. Najbolje bi bilo zgurati sve u jednu reč, na silu zatvoriti vrata, zaključati, pritisnuti kamenom. Reč mora biti ispisana VELIKIM SLOVIMA! Značenje ne sme biti skriveno iza redova u sliku sa savršenom metrikom. Hoćete heksametar? FARMA! Haiku? DNEVNIK! Sonetni venac? PIČKA! Shvati, niko više ne gleda u pupak. Nema on vremena da prati tragove. On Gordijev čvor seče Okamovom oštricom bez razmišljanja, to mu je urođeno. Dve sekunde. Toliko imaš da kažeš šta želiš, zapravo u taj džep ja moram zgurati ceo tvoj život, poruku, misao, ideal. On nema pupak. Usvojen je po kratkom postupku. Ne zna šta je to ljubav, iščekivanje, čežnja. Njegov ceo život je ispisan u knjižicama i izvodima. Izvod iz matične knjige rođenih. Đačka knjižica, indeks, radna knjižica, markica za besplatan prevoz penzionera i popust u Maksiju. Izvod iz knjige umrlih. On nikada nije video pupak svoje žene, za koju takođe ima izvod da je njegova. Nije poljubio njen pupak shvativši da se odatle rađa pupčana vrpca koja vezuje čovečanstvo od Eve do keve do njegove dece. Njemu je propisano kako da živi. Ne sme da prdne na gej paradi koju ne sme da osudi ako ne želi da pravi haos koji ne sme da pravi ako hoće u EU u koju ne sme da uđe ako hoće da pregovara sa Rusijom, sa kojom ne sme da pregovara ako neće da se na krv i nož posvađa sa prvim komšijom sa kojim se mora posvađati ako ovaj reši da mu kreše ženu. Kako se zove ona teorija prema kojoj je sve povezano? On radi programiran binarnim kodom, rečima DA i NE. SMEŠ i NE SMEŠ. DOBRO i LOŠE. Polarna reč prihvatljiva binarnom kodu može biti druga reč u epitafu, ali se dodatno plaća. Dakle ne smeš mu davati primere, objašnjavati teorije, ukazivati na činjenice. NE VREDI! Mora biti jedna reč, maksimalno dve. FARMA! IDEA! PARTIZAN! GLASAJ! IZDAJA! RASPRODAJA! Svaki dan ih viđaš, računao sam, gledaš ih ukupno DVA SATA GODIŠNJE! Ja ih pravim, Oni ih prave, a ti? Ti samo biraš. DOBRE PIČKE! LUDO ZEZANJE! CRVENA ZVEZDA! IGRE na SREĆU! VELIKI BRAT! VELIKO SNIŽENJE! SAMO VEČERAS!
JESI SHVATIO?